Loboda

Bogata je provitamina A, vitamina C, kalcija i željeza, može je se naći i kasno u jesen, loboda je cijenjena kao jestiva biljka. Kažu da je u Americi je loboda uz maslačak najviše upotrebljavana kao samonikla jestiva biljka.

 

Jestiva loboda, Atriplex hortensis je povrće iz obitelji Amaranthaceae, potporodica Chenopodioideae.  To je rod s velikim varijacijama u vrstama i široke rasprostranjenosti. Mnoge vrste iz tog roda su jestive, a najomiljenija ja vrsta Atriplex hortensis koja se još naziva jestiva loboda, planinski špinat, francuski špinat. Crvenkastu verziju ove vrste nazivaju vrtna pepeljuga (atriplex hortensis var rubra). Kao povrće koristi se kroz ljudsku povijest još od mezolitika.

 

Ova je biljka jednostavna za uzgoj, sije se u rano proljeće direktno na otvoreno – u 4. mjesecu i vrlo brzo napreduje. Prilično je otporna i nezahtijevna biljka i može narasti do 1,5 metara. Listovi se ove vrste lobode mogu ubirati cijelo ljeto sve do jeseni, a pripremaju se isto kao i špinat. Okus joj je slankast i podsjeća na okus špinata. Kako sam malo istraživala pokušavajući pronaći ovu vrstu na internetu, pronašla sam puno podataka o jestivosti lobode – mnogi ju smatraju boljom i ukusnijom od špinata.

 

U drugoj polovici ljeta ova biljka počinje cvasti, nakon čega se stvara mnoštvo sjemenki, koje su isprva zelene. Na jesen se sjemenke posuše – posmeđe na biljci i tad su spremne za branje. Sjemenke su plosnate, okrugle, promjera oko 1 cm.

 

Iako nijedna vrsta ne sadrži toksine, biljke ovog roda se ne bi smjele konzumirati ako rastu na tlu koje je tretirano umjetnim gnojivima, jer nakupljaju štetne nitrite u svom lišću. Dakle, ovu biljku za hranu morate uzgajati organski. Jestiva loboda ima blago laksativno djelovanje – mnogi će reći da ova biljka izvrsno “počisti crijeva”. Sjeme sadrži saponine koji su otrovni, pa iako se oni slabo asorbiraju u organizam, te mogu uništiti kuhanjem, budite na oprezu s sjemenjem. Dakle, lišće se konzumira sirovo, te sjeme obavezno kuhano.

 

Od čestih biljaka u našem podneblju koja joj je srodnik  je bijela loboda – chenopodium album, biljke koju mnogi smatraju korovom, a zapravo jestiva biljka – odlična za salate, a mladi se izdanci mogu konzumirati kao šparoge. Ne tako davno bila je puno češće na stolovima kao česta namirnica, danas nažalost njena je hranjivost poznata samo znalcima. Ali s samoniklim biljem treba biti oprezan: postoji još nekoliko vrsta lobode koje su joj slične ali nisu jestive – smrdljiva ili opora loboda i srcolisna loboda, a postoji i grozdasta loboda čije eterično ulje sadrži otrovne tvari – najbolje ih možete otkriti po neugodnom mirisu nakon što list protrljate prstima.

 

 

Izvor: www.biovrt.com

 



Ostali članci

Poljska kiselica – Rumex acetosa

Poljska kiselica, kisejak je biljka koje nas mnoge vraća u djetinjstvo. Ovo je bila jedna od omiljenih jestivih biljaka.

Mišjakinja – zaboravljeno povrće

Mišjakinja je bila cijenjeno povrće u Rimsko doba. Ovo je jestiva i ljekovita biljka, puna vitamina i minerala.

Kopriva najkorisnija ljekovita biljka

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi znali koliko je ljekovita, sadili samo koprivu.

Bijeli korijen – zaboravljeno povrće

Ova biljka samoniklo raste na mediteranskom području, a vrlo se lako uzgaja i u kontinentalnom području.